ћирилица    english

DVE RADIONICE

Skoplje
31. maj – 1. jun 2014.

Sofija
22. jun 2014.

autor: Tamara Pešić

Ponekad vas običan klik može odvesti tamo gde se niste nadali. Slučajnosti se dešavaju, a ja sam zahvaljujući kliku Join ka grupi Creative Exchange, dobila poziv i priliku da održim hand lettering radionicu (radionicu crtanja slova) u Skoplju.

Kada razmišljate o tome da treba da vodite radionicu, i da je neko došao vas da čuje i još nešto da nauči, onda morate dobro razmisliti šta zapravo želite da kažete i prenesete, bilo da je taj neko stariji i iskusniji od vas, ili da tek počinje svoju karijeru. 

Probala sam da se setim svih predavanja na kojima sam bila i šta je to zapravo što je na mene ostavljalo najveći utisak. To nije bilo nešto što je predstavljalo novinu za mene, već upravo suprotno. Ono što sam i sama znala, ali što je u tom trenutku bila samo potvrda da postupam ispravno i da nisam usamljena u tome. Svi delimo slične poteškoće i okolnosti, ali svako pojedino iskustvo je neponovljivo i ispričano uvek na novi način. Poput fontova, iako ih ima na hiljade, svaki komplet slova će uvek biti jedinstven i nikada neće postojati dva potpuno ista.

Plan je bio da radionica traje dva dana, po četiri sata dnevno. Za samu temu me je inspirisao projekat koji sam radila za kompaniju Aura, dizajn ambalaže maskara. Ideja projekta je bila povezati oblike slova sa karakteristikama samih maskara ali u isto vreme uzeti u obzir i njihove nazive i temperament koji nose, uslovno rečeno. 

Učesnici na radionici su dobili već spremljene zadatke koji su se sastojali od karakteristika slova kojih bi trebalo da se drže kao i osećanje koje bi dominiralou atmosferi celokupne kompozicije i pristupa. Te kombinacije su bile tanko/brzina, izvijeno/nežnost, oblo/požuda, dekorativno/leto, debelo/ljubav, oštro/strast itd. Bilo je zanimljivo videti kako se snalaze ljudi koji su već imali iskustva sa tipografijom, a kako oni koji su se bavili nekim drugim poslovima, ali su ipak povezani sa domenom umetnosti i dizajna. Takođe, želela sam videti da li će se služiti subjektivnim ili objektivnim pristupom kada je reč o vizuelizaciji osećanja. Da li će se osloniti na sopstveni osećaj ili će se oslanjati na uobičajene predstave.

Tada sam se našla pred potpuno novim izazovom, kako da komentarišem tuđe skice isključivši sopstveni pristup. Ostaviti po strani kako bih ja to uradila i da je zapravo najvažnije kako da to najbolje uradi neko drugi. Ne rade svi isto, niti bi trebalo, a tokom razgovora treba ostati dovoljno objektivan i proceniti da li je neko rešenje zaista loše, ili ga treba pustiti da se razvije i videti rezultat jer je upravo taj način nekome svojstven. Ponekad je mala razlika između lošeg dizajna i lošeg početka nečeg zaista dobrog.

Ono što me je posebno začudilo i što će nekome možda zvučati i smešno je činjenica da je svima bilo lakše da rade skice na kompjuteru. Od kada se bavim crtanjem slova, nikada nisam radila bez olovke i papira. Međutim, primetila sam ogroman napredak kod mnogih odmah po prelasku na računar i vektore. S jedne strane mi je bilo drago jer su se onda i pomaci mnogo brže uočavali, ali s druge strane bilo mi je žao jer sam znala da su vežbe i skice koje se urade u olovci zlata vredne u svakom smislu.

O samim utiscima sa radionice sam imala prilike da govorim i dan posle, na prezentaciji u okviru Behance Reviews. Utisci su u svakom slučaju bili jako pozitivni, a radove možete videti u galeriji, kao i fotografije sa same radionice.

https://www.facebook.com/creativexchng?fref=ts

http://www.creativexchng.com/